Godinama slušam žene.

U teretani, u svlačionicama, tokom razgovora, u porukama koje mi pišete.

I tokom svega toga radila sam jednu, gotovo manijakalnu stvar:
posmatrala sam šta zaista funkcioniše, a šta vas udaljava od brige o sebi.

Ne ono što bi trebalo funkcionisati prema društvenim mrežama.
Nego ono što funkcioniše u stvarnom životu.
U tijelu.
U glavi.
U kontinuitetu.

I evo šta sam shvatila:

Postoje određeni mentalni obrasci koji se stalno ponavljaju i koji utiču na to kako se odnosite prema treningu, zdravlju i svom blagostanju.

Ako ih prepoznaš prestaješ se sabotirati.
Ako ih ne prepoznaš stalno krećeš ispočetka.

Objasnit ću ti ih jednostavno, kroz konkretne primjere.

Kada tražiš “jasna pravila”

Ženama je potrebna jasnoća.
Ne hiljadu rasutih informacija,
ne kontradiktorni savjeti,
ne “radi kako osjećaš”.

Rečenice poput:
„Radi ove 3 vježbe“
„Izbjegni ovih 5 grešaka“
„Obrati pažnju na ovih 7 signala tijela“

donose sigurnost.

Jer mozak voli da zna:
šta raditi
koliko
zašto

Kad je sve nejasno odustaješ.
Kad je jasno ideš dalje.

Kada osjetiš da “nešto ne znaš”

Ponekad osjetiš da nešto ne štima.
Treniraš… ali nema rezultata.
Krećeš se… ali si stalno umorna.
Radiš “sve kako treba”… a opet nešto fali.

Onaj osjećaj:
„Možda mi nešto promiče…“

nije slabost.
To je tvoje tijelo koje ti šalje signale i zahtjeva više pažnje.

Ignorisanje vodi ka:
– frustraciji
– treningu bez kontinuiteta
– odustajanju

Slušanje vodi ka svjesnosti.

Pitanja koja sebi postavljaš (ali ne govoriš)

Postoje pitanja koja mnoge žene stalno imaju u glavi, ali ih rijetko izgovaraju naglas:

„Zašto ja ne vidim rezultate?“
„Je li normalno da me stalno nešto boli?“
„Radim li nešto pogrešno?“
„Zašto ne mogu biti dosljedna?“

Mozak ne prestaje tražiti odgovore.
Ako ih ne pronađe gubi motivaciju.

A bez motivacije nijedna rutina ne traje.

Kada osjetiš da te neko zaista vidi

Postoji ogromna razlika između:
„generičnog programa“
i
„puta koji je napravljen za tebe“.

Kada se osjećaš prepoznato:
– u svojim terminima
– u godinama
– u svojoj priči
– u stvarnim ograničenjima

tijelo bolje reaguje.
Um se opušta.
Kontinuitet postaje moguć.

Ne zato što si „bolja“.
Nego zato što više ne forsiraš.

Priče o stvarnoj promjeni

Prave promjene nisu:
– savršena tijela
– trbušnjaci za 30 dana
– nerealne „prije/poslije“ slike

To su priče žena koje:
– bolje spavaju
– imaju manje bolova
– osjećaju se snažnije
– prepoznaju se u ogledalu
– više ne odustaju svaka dva mjeseca

Mozak voli realne priče jer se u njima prepoznaje.
A kada se prepoznaš shvatiš da i ti možeš.

Najvažniji dio

Ako treniraš, ali:
– stalno počinješ i prestaješ
– često osjećaš krivicu
– misliš da „nisi dosljedna“
– imaš osjećaj da uvijek krećeš ispočetka

nije to manjak volje.
nije lijenost.
nije to zato što si „takva“.

Nego zato što te niko nikada nije naučio kako da zaista slušaš svoje tijelo i izgradiš rutinu koja se uklapa u tvoj stvarni život.

Kada to shvatiš pola posla je gotovo.
Ostalo dolazi uz pravo vođenje.

Ako te je ova poruka dotakla, nemoj je ignorisati.
To nije kritika to je tvoje tijelo koje traži pažnju.

Mi smo tu upravo zbog toga:
da ti pomognemo da se bolje krećeš,
bolje osjećaš i da to potraje.

Korak po korak.
Zajedno.

P.S.
Briga o sebi nije sebičnost.
To je najkonkretniji način da se ponovo osjetiš stabilno, prisutno i snažno.

A kada prestaneš ratovati sa svojim tijelom…
ono konačno počne raditi za tebe.