Posljednjih godina primjetila sam da je vrlo popularno spominjati kako su uspješni slučajevi  karakterizirani mnoštvom neuspjeha.

Mnogi likovi, koji su na neki način obilježili našu povijest, upečatljivi su primjeri:

- Micheal Jordan koji kaže da je promašio 9000 šuteva od kojih je 26 bilo odlučujuće u zadnjoj sekundi te da je izgubio više od 300 gemova i zahvaljujući tome postao broj jedan. 

- Sylvester Stallone predstavio je scenarij Rockyja 1500 puta prije nego što je postao film. 

- Walt Disney otpušten je zbog nedostatka mašte, 

- Edison koji je pogriješio hiljadu puta prije nego što je izumio žarulju i mnogi drugi poznati slučajevi.

A među poznatima svi imamo prijatelja/prijateljicu koja je uspjela nakon nekoliko pokušaja odjednom smršati, izbaciti cigaru, prestati piti, promjeniti posao i raditi ono što voli i sl.

Sve to stoji.

Sada razmisli o svom najvećem neuspjehu (ne govorim samo o poslu, općenito) čini li te on doista tako spokojnom i sretnom? 

◾ projekat na kojem si danonoćno radila nije odobren 

◾ svaki put kada si bila na dijeti i nakon nekoliko dana dijete "prežderavala si se" 

◾ svaki put kada si odlučila prestati pušiti i malo malo "prosila" cigarete okolo 

◾ svaki put kada si počela trenirati i nakon malo prestala

◾ svaki put kada si odlučila ne gledati u telefon i čitati knjigu navečer prije nego što zaspiš i skoro svu noć provela na telefonu 

◾ svaki put kada si htjela promijeniti bilo koju lošu naviku 

◾ svaki put kad si htjela promijeniti posao a odustala nakon nekoliko poslanih biografija... Je li ti pomoglo popraviti život ili ga učiniti sretnijim?

U nekim slučajevima odgovor je vjerojatno da, u drugima ne. 

Kako to? 

Odgovor će vjerojatno biti potvrdan ako si naučila nešto od tog neuspjeha. Lično sam više učila od neuspjeha nego od uspjeha. Odgovor će biti negativan kada je neuspjeh značio kraj sna i želju koju si imala.

I stoga (uvijek postoji stoga).

I tako sam uvjerena da postoji veliki blef veliki blef neuspjeha prvo, neuspjeh postoji jer uspjeh postoji.  

Kao što postoji ružnoća jer postoji ljepota (ili diplomatski je "tip"), crno-bijelo, gorko i slatko.  

Problem vjerojatno nije u neuspjehu, problem je u tome što su nas od malena učili da je uspjeh važan, a umjesto toga ono što je važno treba biti sreća, a to sigurno nije isto. Pa pričajmo o uspjehu, nadajući se da nas usrećuje. 

Na početku sam ti dala nekoliko primjera kako su poznati ljudi koji su, počevši od mnogih neuspjelih pokušaja, postigli uspjeh. Ali niko ne zna koliko je neuspjeha ostalo neuspjehom. 

Pitam se samo za jednog Micheala Jordana koliko se košarkaša Micheala Smitha koji su promašivali šuteve nije proslavilo? Koliko je scenarija završilo u kanti za smeće možda i boljih od Rockyja i također predstavljeno hiljadu puta?  Koliko "Fata, Sulja i Muja" nije uspjelo da baci cigaru zauvijek, da promjene stil života, da nađe drugi posao i sl.

Ne možemo znati. Odmalena sam čula  "na greškama se uči", iako nisu magistrirale u komunikaciji i motivaciji, baka i moji roditelji oni su znali o čemu je riječ Tvoja pažnja treba da bude "ti učiš". Ni beba nije prestala da pokušava hodati bez obzira na padove ili prestala jesti pošto ne može potrefiti usta i razmaže lice i sve okolo. Pokušala i učila kako treba zahvaljući podršci roditelja i pozitivan uticaj i ohrabrenje.

 Bez obzira što ne radi na početku baš kako treba... mi " Ma bravoooo!" pa aplauz, pa poljupci. Razmišljaj malo o tome i kreni naprijed! Nije nikad kasno da budeš sretna uz malo podrške!

Ako ti treba podrška i pomoć moj tim i ja smo na tvojoj strani za tvoj uspjeh!