Da li cijeniš svoje vrijeme?

Čekaš da vrijeme prođe kako bi došlo neko drugo vrijeme.

Odgađaš beskrajno bitne stvari koje bi trebala da uradiš do perfektnog momenta koji nikada neće doći. 

Da postoji taj "savršen" momenat već bi bilo. 

Preuzimaš da uradiš konkretne radnje samo kad si primorana i ljestvica vrijednosti se promjeni. Prioriteti se promjene.

- dok zub ne počne da pulsira i udara u mozak ne ide se kod zubara

- dok ne možeš ustati sa kreveta ne ideš kod ljekara

- dok ne mrziš sama sebe u ogledalu ne odlučiš da se aktiviraš

itd itd

Kad počinješ da se osjećaš malo bolje eto da ponovo ljestvica vrijednosti se promjeni.

Ostavljaš sve što si gradila i vratiš se na stare loše navike. 

Pogodi gdje će te one opet odvesti.

Pokvariš sadašnji trenutak fokusirajući se na neko drugo vrijeme ili prostor koji ne postoje ni na nebu ni na zemlji.

Postoji samo sada, jučer je bilo pa prošlo i ne možeš mu ništa više raditi. Gotovo je! A sutra još uvijek ne postoji ali ga možeš graditi zahvaljući tvojoj prošlosti i tvojoj sadašnjosti.

Prolazi ti život, a da ga nisi ni svjesna koliko stvari još imaš da radiš i koji potencijal i marginu poboljšanja imaš. 

Život se odvija na čudan način, znam.

Nekad nešto želiš i onda radiš pa čekaš i radiš pa čekaš i osjećaš se kako je potrebna čitava vječnost da to dođe, da se ostvari ono što si naumila. 

Vjeruj mi na riječ kad ti kažem da doslijednost nagrade uvijek ako je dobro usmjerena.

Krive stvari se ne promjene preko noći ali promjene se vremenom. Strpljenje!

Pazi samo da kad se to dogodi budeš tu, da cijeniš i vidiš,  a najbitnje da se ne odrekneš od toga kad ih dostižeš.

Sreća je putovanje, otvori svoje oči.

Nemoj je propustiti...