Imala sam jednu drugaricu koja je stalno žurila i bez da ja nju išta pitam kad je sretnem na ulici ona meni mahne:

"Kasno je, žuri mi se, čujemo se..." I sve ona tako a ja nasmijano pozdravim je "samo ti polakooooo..." (Puff! ona je već nestala)

Presmješno mi je jer me asocira na bijelog zeca u priči Alisa u zemlji čuda.

Trči on ali nikad se ne zna zapravo gdje ide, trči tamo-vamo bez ikakvog razloga, nadam se za nju da makar ona zna kuda će i šta će ali je rezultat potpuno isti kao kod bijelog zeca tjs.  

"Uvijek pod stresom i nikad nema vremena razumjeti šta Alisa govori ili ko je ona zapravo." 

Fascinatno ali mi ne pada na pamet da lovim tu drugaricu kao što je Alisa uradila za zeca. Vidi u kakvom belaju se ona našla tako... (teeth)

Mala šala ali ima istine u tome. 

U priči  Alisa u zemlji čuda ima mnogo skrivenih značenja iza likova i Alisine avanture, toliko da je roman dao ime takozvanom "Alisinom sindromu u zemlji čuda."

Danas želim da ti istaknem jedan od njih: Borba protiv vremena 

Neke od tipičnih fraza Bijelog zeca baš tiču se žurbe i obaveza:

Bijeli zec ponavlja gledajući na sat tokom cijele priče

"Kasno je! Kasno je!"

ILI

"Jadan ja! Jadan ja! Zakasnit ću!"

Isto kao ti, stalno ponavljaš da nemaš vremena jer puno radiš, imaš hiljadu obaveza, ne stigneš sve i ne znaš kako ćeš...

Nije istina da imaš malo vremena, istina je da gubiš mnogo vremena. Ako nije tako onda imaš ogroman problem jer vrijeme je ograničen resurs za sviju. 

Svima je jednako dato samo razliku praviš ti jer ima:

-  žene koje stavljaju prave prioritete i organizuju se na spram toga

- žene koje se stalno žale na to i ništa ne preuzimaju konkretno da rade

- žene koje su u totalnom haosu i stalno su u nekoj hići i žurbi da  ne vide ni zid ispred sebe na koji će se srušiti ako nastave tako.

Odaberi u kojoj si ti skupini.

Bila sam u trećoj pa sam se prebacila u prvu kad sam bila na rubu sloma živaca.

Idemo sad uhvatiti Bijelog zeca za uši:

Bijeli zec također predstavlja protok vremena i naš odnos s ovom dimenzijom:

“– Alice: Koliko dugo je zauvijek?

– Bijeli zec: Ponekad, samo sekund.”

Postoji subjektivno vrijeme i objektivno vrijeme.

Prvo odgovara unutarnjem, psihološkom i individualnom vremenu; drugo je ono označen satom i stoga je univerzalno.

Upravljaj s vremenom sa satom i iznenadit ćeš se kako to isto vrijeme može biti beskrajno bitno za tebe, tvoje zdravlje i tvoj život. Možeš početi da odvajaš dva sata u sedmici naprimjer. Šta je to? Samo 120 min koje će te učiniti sretnom zauvijek.

Uh zamalo ne pišem šta je taj Sindrom «Alise u zemlji čuda».

To je sindrom koji uključuje kompleks simptoma karakteriziranih promijenjenom percepcijom oblika (metamorfopsija) predmeta ili ljudi koji izgledaju manji (mikropsija) ili veći (makropsija) od normalnih te promijenjenim osjećajem protoka vremena.

Eh za kraj onda da te pozdravim sa jednom od tipičnih fraza Bijelog zeca koja se nalazi na kraju knjige:

“Bježimo Alice, ovdje su svi normalni”

Idi ti slobodno neka mene ovdje "natenane bez srkleta " :D