5:00h ujutro, Vilsonovo šetalište, sve smrznuto, snijeg, još uvijek je mrak, minus ne znam koliko stepeni, bivši suprug i ja trčimo i odjednom se gledamo i smijemo se jedno drugom jer on ima bijelu bradu, a ja trepavice od mraza koliko je zima...nikoga nema osim nas i našeg redovnog treninga...jedno pitanje u mojoj glavi:

Što mi ovo treba? Zašto?

Bila je 1999. Godina, sjećaš li se? Kada je bio onaj veliki snijeg?

Godine 1999. u Sarajevu je palo tada rekordnih 90 cm snijega, a za mene koja sam iz Barija, juga Italije, koja nikad u životu nisam snijeg očima vidjela...  možeš li zamisliti moje veliko iznenađenje...

Kada je počelo padati ja sam kao dijete trčala od prozora do prozora i gledala kako pada, kako pokriva i kako "čisti" sve što je bilo sivo, tmurno i narušeno... Bijela kao vjenčanica i nestvarna tišina. 

Eh.. dobro je tada bilo :)

Imala sam 20 godina, imam "virtualnu instagram fotografiju" u svojoj"arhivi sjećanja" jer tada nije bilo mogućnosti da se uslikaš i postaviš kao danas. Imao si samo svoj 100%-tni doživljaj tog trenutka koji pamtiš sa svakom ćelijom tvog tijela, srca i duha da ne zaboraviš.

Taj trenutak i to jutro, upravo kao sliku ponekad idem da pogledam, da ne zaboravim, ali nekad mi se pojavi slika u mislima, kao neka zaboravljena slika na starom uređaju i danas mi se to dogodilo kada sam išla trčati. 

Tada sam bila mlada i uvježbana, daleko od toga da se danas osjećam staro i izvan forme, ali danas dok sam trčala kao "flash" mi se pojavilo isto pitanje kao nekad davno tog jutra...

Što mi ovo treba? Zašto?

Ovo pitanje nema trenutačni odgovor, pretežno se pojavi u glavi kada je teško, u toku akcije, a odgovor  dođe tek kasnije... poslije tuširanja. 

Kao meni jutros kada sam ustala, obukla tene i izašla kao tog jutra, sa boljim vremenskim uslovima definitivno, ali u lošijoj tjelesnoj formi, ali izašla sam i trčala...

Najveća greška je kada to isto pitanje postaviš na početku...

Ne pitaj se hoćeš li ili nećeš, samo ustani i obuci pripremljenu opremu, izađi vani, djeluj makar bio i minus, kiša ili da je ljeto …apsolutno nije bitno... 

Ova moć ti daje naviku

Ova moć ti daje organizaciju

Ova moć ti daje želju da se osjećaš dobro

Nebitno hoćeš li trčati ili hodati

Nebitno imaš li 20 ili 50 godina

Nebitno imaš li viška ili manjka kila

Nebitno da li imaš dobru ili lošu kondiciju

Fizička aktivnost je sastavni dio života i kada počneš da uživaš u njoj ništa te neće natjerati da prekineš jer se nećeš odreći od trčanja, vježbanja, plivanjai sličnog, već se više nećeš odreći dobrobiti koju jedino kretanje može pružiti.

Ovo je jedini mogući odgovor na pitanje!