Nije vrijeme.

Nije to lijenost.

To nije želja.

To je..

.. strah od neuspjeha.

Samo to!

Koliko si puta upisala se u teretanu, a zatim odustala?

Koliko si puta rekla sad idem hodati, kupila si nove tene, tajice i najnoviju modnu majicu bez rukava, bluetooth slušalice za mobitel i onda si otišla čitavu sedmicu i nikad više?

Koliko si novca bacila?

I sad, da se osjećaš van forme, da se zadišeš i ostaneš bez daha kad se popneš na dvije stepenice, da si puna bolova i nelagode, da ako se sagneš da zavežeš cipele te bole leđa i jedva ustaneš, nađeš hiljadu jednu izgovora, ali u stvari se samo bojiš od neuspjeha.

Zato što ti muž stalno govori da izbjegavaš ponovno bacanje novca u tome jer ti to nečeš moći, jer ti se djeca ismijavaju znajući da ćeš odustati, jer te frendica zeza govoreći da nisi konstantna.

Jesmo li upravu?

Razumijemo te, mnogim ženama se tako događa i znamo da je sada teško.

Ali zašto se to dogodilo u prošlosti?

Kada napravimo prvi korak prema promjeni, pokreće nas snažna emocija, to je ono što ti daje prvi zamah: prava emocionalna oluja.

No međutim, poenta je u tome da te emocije koje ti daju početni poticaj riskiraju da se ugase ako je zadatak ispred nas smatramo previše naporan, težak, zahtjevan.

To je greška koju mnoge žene čine.

Počevši od motivacije, od jako velikog zamaha, koje se vremenski gube, jer kada se motivacija smanji i neizbježno opada, zadatak koji imamo pred sobom stvara prevelika obaveza.

Umjesto toga, da bi se navikla na novu radnju, moraš nastaviti korak po korak

Od 0 ne možeš razmišljati o šetnji od sat vremena svaki dan, previše je zahtjevno razmišljati od 0 da izdvojiš toliko vremena.

Počni sa malom, počni s 10 minuta svaki dan.

Moraš toliko pojednostaviti gestu da na krajem postane nemoguće reći ne.

Ako misliš da moraš hodati svaki dan po sat vremena, biti će očito da ćeš pri prvom neočekivanom događaju reći: "E, sad nemam vremena, ne mogu, idem sutra".

Ali ako se dogodi neočekivano i tvoj zadatak je hodat 10 minuta, shvaćaš sama da ne možeš reći nemam 10 minuta za hodanje.

"Čekajte malo, koja je svrha ići u šetnju od 10 minuta?"

U prvom dijelu promjene ne moraš razmišljati o izvedbi, moraš razmišljati o automatskom gestu.

A za to mora biti nešto jednostavno.

Svakodnevnim odlaskom u šetnju od 10 minuta naviknut ćeš se na kretanje, počet ćeš se osjećati dobro, oslobodit ćeš se stresa, svidjet će ti se biti na otvorenom i vidjet ćeš da će ti tada biti lakše od tih 10 minuta preći na 15. te zatim na 20 itd.

I isto vrijedi i za treninge u teretani, ne možeš misliti dolaziti 3 treninga sedmično po sat vremena od 0, to je previše, ne zato što to ne možeš ga uraditi, nego zato što zahtijeva previše truda u ovome kao prva faza.

Šta ako bi počela s 30/40 minuta dvaput sedmično?

To znači pojednostavljenje radnje, smanjenje stresa, lakše je pronaći 30 minuta dva puta sedmično, pogotovo ako ne moraš biti tačno u određeno vrijeme, već se možeš organizirati svakih 30 minuta kroz cijeli dan od ponedjeljka do petka i nedjelja popodne.

Dakle, da, bit će jednostavno i ovaj put ćeš uspjeti.

Ne vjeruješ u to?

Hajde da probamo zajedno, napiši nam i ukoliko imaš drugaricu koja već nas posjećuje bit ćeš naša gošča na jedan period od 21 dana besplatno da ne moraš ni muža opravdavati i zajedno ćemo dokazati da i ti to možeš.

Šta misliš?

Mi mislimo da bi mogla.

Dakle, ako želiš i misliš da možeš izdvojiti 30 minuta 2 puta sedmično, piši nam, rado ćemo ti ponuditi čaj, slučati tvoju priču i pomoći ti da kreneš i nastaviš svoj put dobrobiti, to je lakše nego što misliš .. inače, šteta!

A ti šta čekaš?

Ako želiš da pokušaš, ali prije svega da uspiješ u tome, mi smo tu za tebe, piši mi i učinit ćemo to zajedno.

Ako se odlučiš za male akcije i želiš savjete, strategije i prije svega da se ne osjećaš sama, pridruži nam se u našoj grupi ŽENA U FORMI na linku ispod i izaći ćemo zajedno iz ovog mračnog perioda, bolje!

Čekamo te!