U septembru si trebala pripremiti djecu za školu; za čas su došli praznici, a onda si rekla: 

“Od januara” - a onda su se djeca razboljela; “Da se svijet sruši, krenut ću od marta,” - šef ti je poduplao obim posla; došao je maj, Ramazan, a onda misliš da je ljeto na vratima, da svakako ne možeš više ništa da učiniš, da je svakako vruće; djeca završe školu, i od septembra opet ista priča. 

Znaš, vrlo dobro, da će se u Septembru ponoviti ista priča kao prethodne godine i tako iz godine u godinu, kila po kila, bolovi za bolovima.

Ovo se zove odgađanje i samo-bojkotovanje, zato što je prenaporno promijeniti se, i onda nesvjesno pronalaziš izgovore za izgovorima da izbjegneš i odgodiš odluku bez obzira što se stalno žališ na to, i ne sviđaš se samoj sebi; da se ne zadišeš kad se penješ stepenicama, da ne možeš više ući u svoje omiljene farmerke, i da ćeš i ove godine na plaži upotrijebiti mahramu oko struka da sakriješ obline, itd. 

I onda, kada ćeš preuzeti život u svoje ruke i uraditi prvi korak kako bi se osjećala bolje nego što si sada? 

Već smo rekle da je lijenost mentalni stav, a ne stvar osobine, vrijeme je stvar organizacije i volje, jer ako druge uspijevaju da to urade, zašto ne bi i ti odvojila 30-40 min. dva puta sedmično?

A sad još faktor “vrućine”?

Vrućina je normalna stvar, zašto misliš da ljeti na vrućinama ne treba vježbati?

Zato što generalno misliš da treniranje znači umor, znoj i nehumani napor, ali to nije tako. Trening znači kretanje, blagostanje, dobrobit, čak i u prisustvu viših temperatura.

Sama ljetna sezona nas već stavlja u dobro raspoloženje, dani su sve duži i čini se da imamo više vremena, pa zašto ne iskoristiti i početi?

Važno je osloniti se na trenera koji vas može savjetovati na pravom putu treninga, učestalosti i intenziteta.

Kreni sad i posveti sebi vrijeme koje zaslužuješ na linku ispod.