Svake godine stotine hiljada ljudi kreću pješice prema Santiago de Composteli.

Sedmicama hodaju, spavaju u prepunim hostelima, dobijaju žuljeve, troše novac i dane godišnjeg odmora da bi uradili nešto što, gledano samo praktično, nema neku posebnu svrhu.

U isto vrijeme, milioni ljudi od svog ljekara čuju da bi trebali hodati samo pola sata dnevno jer je to dobro za njihovo zdravlje.

I ne rade to.

Potpuno ista aktivnost: staviti jednu nogu ispred druge.

Potpuno drugačiji rezultat.

Razlika je u tome što ti Camino daje tri stvari koje običan savjet „trebala bi se više kretati“ nema.

Jasan cilj, sa određenom destinacijom i datumom.

Napredak koji možeš vidjeti: svaka završena etapa je još jedan korak prema cilju, a na kraju dobiješ potvrdu sa svojim imenom.

I osjećaj pripadnosti: putem srećeš ljude koji prolaze kroz isto što i ti, sa sličnim ritualima, izazovima i umorom.

A sada se vratimo nama i fizičkoj aktivnosti, jer se ovo direktno tiče i načina na koji treniramo.

Posljednjih godina stalno se pojavljuje nešto novo.

Jednom je određena vrsta funkcionalnog treninga.

Drugi put su intenzivni treninzi.

Danas je, između ostalog, Pilates ponovo izuzetno popularan.

I nema apsolutno ništa loše u Pilatesu.

Za određene žene, ciljeve i potrebe može biti odličan izbor.

Problem nastaje kada biramo način vježbanja samo zato što ga trenutno svi rade.

Jer tada razmišljamo ovako:

„Ako je sada popularno, vjerovatno je dobro.“

„Ako svi pričaju o tome, trebala bih i ja probati.“

„Ako ovako treniraju žene koje pratim, vjerovatno je to ono što treba i meni.“

Ali tvoje tijelo ne zna šta je trenutno u trendu.

Ono zna samo šta mu je potrebno.

Jer postoje žene koje su spremne redovno dolaziti, organizovati svoje vrijeme, truditi se i trenirati mjesecima kada ispred sebe imaju nešto što zaista žele postići.

I upravo je to zanimljiv dio.

Nije presudno ime treninga.

Nije presudno šta je trenutno popularno.

Važno je razumjeti šta te zaista pokreće i šta tvoje tijelo treba.

Želimo trenirati za nešto, a ne samo trenirati.

Želimo vidjeti da postajemo jače.

Da možemo uraditi nešto što prije dva mjeseca nismo mogle.

Da imamo manje poteškoća u svakodnevnom kretanju.

Da se držanje tijela mijenja.

Da imamo više energije.

Da vidimo da se naše tijelo mijenja i da znamo da trud koji ulažemo ima rezultat.

I želimo osjećati da nismo same u tome.

Prevedeno u tri riječi:

CILJ. NAPREDAK. PRIPADNOST.

I možda upravo tu trebamo usmjeriti mnogo više pažnje.

Jer zdravlje može biti jedan od najvažnijih rezultata redovne fizičke aktivnosti.

Ali sama činjenica da znaš da je trening zdrav nije uvijek dovoljna da bi u ponedjeljak, nakon napornog dana, obukla patike i otišla trenirati.

Znati da je nešto dobro za tebe ne znači automatski da ćeš to i raditi.

To znamo svaki put kada odgodimo nešto za šta savršeno dobro znamo da bismo trebale uraditi.

I upravo ovdje možemo napraviti grešku.

Počnemo tražiti novi trening, novu metodu ili novi trend, umjesto da prvo postavimo mnogo važnije pitanje:

Šta meni zapravo treba?

Ako ti treba više mišićne snage, trening treba graditi snagu.

Ako ti treba bolja pokretljivost, treba raditi na pokretljivosti.

Ako želiš promijeniti sastav tijela, trening mora biti usklađen s tim ciljem.

Ako imaš poteškoće s leđima, koljenima ili držanjem tijela, program treba uzeti u obzir upravo to.

Ako ti Pilates odgovara i vodi te prema onome što želiš postići — odlično.

Ali ako ga biraš samo zato što je trenutno popularan, vrijedi zastati i zapitati se da li je to zaista ono što tebi treba.

I pažnja, zaključak nije:

„Pilates nije dobar.“

To bi bilo potpuno pogrešno i previše površno čitanje.

Pravo pitanje je drugo:

Kako pronaći način vježbanja koji će imati smisla za mene i koji ću moći nastaviti dovoljno dugo da vidim stvarni napredak?

To može značiti jasnije ciljeve.

Testiranja i provjere.

Program prilagođen tvojoj trenutnoj fizičkoj spremi.

Periodične promjene programa.

Datum kada počinješ i trenutak kada zajedno provjeravamo šta se promijenilo.

Mjerenja kroz koja crno na bijelo možeš vidjeti koliko si napredovala.

I ljude oko sebe zbog kojih se osjećaš kao dio nečega, umjesto kao osoba koja je samo došla odraditi trening i otići kući.

Jer možda najveća greška nije izabrati „pogrešan“ trening.

Najveća greška je stalno tražiti ono što je trenutno popularno, umjesto otkriti ono što zaista funkcioniše za tebe.

Trend će proći.

Doći će neki novi.

Ali tvoje tijelo ostaje s tobom.

I zato zaslužuje nešto mnogo pametnije od praćenja trendova:

cilj, program i način treninga koji imaju smisla upravo za tebe.