Ponekad, kada zaista želiš da se osjećaš bolje, nije dovoljno ostati samo na površini.

Nije dovoljno reći: “Moram smršati”, “moram se zategnuti”, “moram se više kretati”, “moram se vratiti u formu”.

To su razumljive misli. 

Često su upravo one prve koje se pojave, posebno kada se pogledaš u ogledalo, kada iz ormara izvadiš haljinu od prošlog ljeta i primijetiš da ti više ne stoji na isti način, ili kada osjetiš da tvoje tijelo više ne reaguje kao prije.

Ali prava promjena, ona koja traje, počinje malo ranije.

Počinje onda kada prestaneš tretirati svoje dobrostanje kao nešto čime ćeš se baviti tek kada postane hitno.

Jer život jedne žene, posebno kada radi, ima porodicu, djecu ili mnogo odgovornosti na svojim leđima, rijetko sam od sebe ostavlja prostor za nju.

Dan često počinje i prije nego što izađeš iz kuće.

Postoje stvari koje treba organizovati, osobe o kojima treba misliti, nepredviđene situacije koje treba spriječiti, termini koje treba zapamtiti, poruke na koje treba odgovoriti. I kada konačno stigneš na posao, ostatak se ne gasi. Sve ostaje tu negdje u pozadini, kao radio koji je i dalje upaljen i pravi buku dok ti pokušavaš da se koncentrišeš na nešto drugo.

Tako naučiš da ideš dalje.

Da radiš jednu stvar, a misliš na tri.

Da se nasmiješiš i kada si umorna.

Da kažeš “u redu je” i onda kada bi ti zapravo trebalo da zastaneš.

Da odgađaš ono što se tiče tebe, jer ti se uvijek čini manje hitno od svega ostalog.

I upravo je u tome problem.

Tvoje dobrostanje na početku rijetko izgleda kao nešto hitno.

Ne pravi buku kao rok na poslu.

Ne zove te kao dijete kojem nešto treba.

Ne traži pažnju kao kuća koju treba srediti ili dan pun obaveza.

Ono se javlja tiše.

Možda ujutro osjetiš da si ukočenija nego prije.

Možda primijetiš da ti penjanje uz stepenice teže pada.

Možda na kraju dana imaš osjećaj da si dala sve od sebe, ali da za sebe nisi uradila ništa.

Možda shvatiš da umor ne prolazi zaista, čak ni onda kada konačno uspiješ da se naspavaš.

I tada pomisliš: “Normalno je, samo sam umorna.”

Djelimično jeste istina.

Ali nije sve što postane normalno u našem životu zaista dobro za nas.

Ponekad se naviknemo da živimo sa malo energije, sa stalnim napetostima, sa tijelom koje se premalo kreće i sa glavom koja je uvijek puna.

Naviknemo se toliko da počnemo misliti da je to jednostavno naš način života.

A često je to samo rezultat mjeseci ili godina u kojima smo sebe uvijek stavljale na posljednje mjesto.

Pokret služi i tome.

Ne samo da promijeni oblik tijela.

Ne samo da vidiš drugi broj na vagi.

Ne samo da se spremiš za ljeto ili neku posebnu priliku.

Pokret služi da prekineš taj mehanizam u kojem daješ energiju svemu i svima, a nikada ne pronalaziš trenutak da napuniš sebe.

To je kao da otvoriš prozor u prostoriji koja je predugo bila zatvorena.

Na početku uđe samo malo zraka.

Zatim se promijeni atmosfera.

Onda počneš lakše disati.

I onda shvatiš da ti je taj prostor nedostajao više nego što si mislila.

Trening, kada je postavljen na pravi način, ne bi trebao biti još jedna teška obaveza u tvom danu.

Ne bi trebao učiniti da se osjećaš kao da si pod ispitivanjem.

Ne bi trebao da ti stvori osjećaj da već moraš biti spremna, jaka, dosljedna i u formi.

Trebao bi biti mjesto gdje možeš početi ponovo, s poštovanjem.

Svojim ritmom.

Uz podršku.

Uz nekoga ko ti pomaže da shvatiš odakle da kreneš, bez osuđivanja zbog toga gdje se danas nalaziš.

Jer mnogim ženama ne trebaju motivacijske rečenice koje ih guraju na silu.

Treba im da ih neko sasluša.

Treba im put koji je moguć.

Treba im osjećaj da nisu same, posebno na početku, kada želja postoji, ali je kontinuitet još uvijek krhak.

U Lifestyle Clubu vjerujemo da fizička aktivnost treba da ti pomogne da živiš bolje, a ne da se osjećaš krivom.

Zato ne polazimo nikada samo od vježbi.

Polazimo od toga kako si zaista.

Od toga koliko dugo odgađaš.

Od onoga što ti otežava svakodnevnicu.

Od vrste pokreta koja za tebe može biti održiva, ne samo jednu sedmicu, nego kroz vrijeme.

Jer dobrostanje ne nastaje iz impulsivne odluke donesene u trenutku frustracije.

Nastaje onda kada počneš graditi drugačiji odnos prema sebi.

Jedan trening po jedan trening.

Jedna sedmica po jedna sedmica.

Jedno malo obećanje sebi koje uspiješ održati.

I ako već dugo osjećaš da ti treba više energije, lakoće i snage, možda ne trebaš čekati savršen trenutak.

Možda samo trebaš izabrati mjesto gdje možeš ponovo početi, bez osjećaja da si sama.

Ne da promijeniš sve u jednom danu.

Nego da prestaneš odgađati sebe.

TVOJE SAVRŠENO LJETO

Kreiraj svoje savršeno ljeto.