Postoji jedna rečenica koju sam nedavno pročitala i koja mi je ostala u mislima:

“Često nas iskustvo navede da neke stvari uzimamo zdravo za gotovo, iako ih zapravo uvijek trebamo preispitivati.”

Znaš li gdje se to najčešće dešava?

U odnosu prema vlastitom tijelu.

Jer kada treniraš već duže vrijeme…
kada misliš da “već sve znaš”…
kada si uvjerena da znaš šta za tebe funkcioniše…

Upravo tada prestaneš da vidiš.

Ne primjećuješ više šta bi trebalo promijeniti.
Ne vidiš signale koje ti tijelo šalje.
Ne osjetiš više gdje griješiš.

Jer iskustvo ima i svoju drugu stranu.

Navikne te.
A navika te polako učini slijepom.

Slijepom za ono što bi žena koja tek počinje odmah primijetila.

I tada počinju rečenice koje često čujemo:

“Ja to uvijek radim ovako.”
“Meni to funkcioniše tako.”
“Moje tijelo je jednostavno takvo.”

Ali to nisu istine.

To su signali.

Signali da si prestala istinski slušati sebe.
Da si prestala postavljati pitanja.
Da misliš da je iskustvo dovoljno.

Ali iskustvo bez svjesnosti…
je samo ponavljanje.

A ponavljanje bez prisutnosti
ne donosi rezultate. Donosi stagnaciju.

Zastani na trenutak.

Pogledaj kako danas treniraš.

Koliko stvari radiš automatski?
Koliko vježbi ponavljaš bez da stvarno osjetiš tijelo?
Koliko signala ignorišeš jer “to je normalno”?

Žena koja tek počinje postavila bi sebi ova pitanja:

“Da li ovu vježbu radim pravilno?”
“Gdje bih to trebala osjećati?”
“Postoji li bolji način za mene?”

Jednostavna pitanja.

Ali snažna.

Pitanja koja prestaneš postavljati baš onda kada misliš da već sve znaš.

A zapravo…

Imati mentalitet početnice znači ovo:

Ponovo naučiti slušati sebe.
Gledati svoje tijelo kao prvi put.
Preispitati i ono u što si sigurna.
Pitati “zašto”
čak i kada misliš da znaš odgovor.

Jer vrlo često pravi odgovor glasi:

“Zato što sam uvijek radila tako.”

A to nije odgovor.

To je navika.

Zato danas zastani.

I zapitaj se:

Da sada počinjem od početka…
da li bih trenirala isto?

Ili bih nešto promijenila?

Ako je odgovor – da…

Imaj hrabrosti da to uradiš.

Čak i ako si uvijek radila isto

P.S.

Iskustvo je ogromna vrijednost.

Ali samo ako ostane živo, radoznalo i otvoreno.

Ako osjećaš da si zapela, zbunjena ili da tvoj put više nije tvoj…

razgovaraj s nama.

Ponekad je dovoljan pogled sa strane, uz podršku i znanje,
da vidiš ono što sama više ne vidiš.