Žene se ne otkrivaju na zdravicama.

Ne na elegantnim večerama.

Ne u lakim danima kada sve ide glatko i kada život djeluje lagano.

Žene se otkrivaju u potresima.

Kada stigne dijagnoza.

Kada nestane posla.

Kada se porodica raspadne.

Kada bol uđe u kuću bez kucanja.

Tada žene pokažu ko su zaista.

Kada su malo umornije.

Malo ranjivije.

Malo istinitije.

Mnoge žene ne prave buku.

Ne traže aplauz.

Ne govore o svojoj snazi.

One jednostavno ostaju.

Ostaju uz djecu.

Ostaju uz roditelje koji stare.

Ostaju uz one koji padaju.

Ostaju čak i kada iznutra drhte.

Ponovo spajaju ono što se slomilo.

Ponovo sastavljaju život.

Pretvaraju bol u put kojim se ide dalje.

Zato 8. mart nije samo praznik.

To je dan da zastanemo i prisjetimo se tihe snage žena.

One koja se ne vidi na fotografijama.

One koja se ne pojavljuje u zdravicama.

Ali koja drži na okupu cijele porodice,

cijele zajednice,

čitave svjetove.

Sretan 8. mart svim ženama.

Onima koje se smiju.

I onima koje nastavljaju hodati

čak i kada im se tlo pod nogama trese.