Bila jednom jedna velika porodica koja je živjela zajedno u jednoj velikoj kući.

Dugo su sve odluke donosili zajedno.

A onda je, u jednom trenutku, jedan dio porodice osjetio da je došlo vrijeme da ima svoju kuću. Ne zato što mrzi druge. Ne zbog rata. Nego zato što osjeća da je spreman da odlučuje sam.

To je pravo na samoopredjeljenje:

pravo jednog naroda da bira svoju budućnost.

Mart je za mene jedna riječ:

izbor.

Godine 1992, putem referenduma, Bosna i Hercegovina je ostvarila pravo na samoopredjeljenje.

Rekla je: želimo da odlučujemo o svojoj budućnosti.

Bio je to historijski izbor.

Hrabri izbor.

Izbor pun posljedica.

Ali postoji jedna važna stvar koju treba razumjeti:

Politički je krhka: spore institucije, tenzije između entiteta, reforme koje teško napreduju.

Društveno postoji umor: mnogi mladi odlaze, povjerenje u institucije je nisko.

Ekonomski postoji otpornost, ali i nesigurnost i strah od budućnosti.

Pa onda imamo ogroman problem, kao kuća, vezano za gašenje BHRT-a jer to ne smijemo dozvoliti, ignorisane proteste zbog (ne)sigurnosti u gradu i to je za mene, u prevodu, “opšti raspad sistema”.

Ipak, istovremeno:

Postoji otvoren put prema Evropi.

Postoje ljudi koji rade, firme koje opstaju, građani koji ne prestaju graditi.

Postoji društvo koje, uprkos svemu, nastavlja da ide naprijed.

Istina je da jedna država nije samo njena politika.

Država je zbir svakodnevnih izbora ljudi koji u njoj žive.

Kada su institucije spore, lična odgovornost ima veću težinu.

Kada je kontekst nestabilan, lična zrelost postaje još važnija.

Mart govori o kolektivnom samoopredjeljenju.

Ali svaki dan smo pozvani na lično samoopredjeljenje:

Izabrati da ostanemo.

Izabrati da gradimo.

Izabrati da ne podstičemo podjele.

Izabrati da svoju ulogu radimo najbolje što možemo.

Jer stabilnost jedne države ne nastaje samo iz zakona.

Nastaje iz nivoa odgovornosti njenih građana.

I to važi i za nas, svaki dan.

I sada, za kraj, ponovo predlažem jednu narodnu pjesmu koja je tih dana kružila:

Da sam ptica

i da imam krila

ja bih cijelu

Bosnu preletila

letila bih

nikad ne bih stala,

dok se Bosne

ne bih nagledala

narodna pjesma

ZA

Bosnu i Hercegovinu

Sviđa mi se jer

Ne govori o politici.

Ne govori o moći.

Govori o ljubavi prema svojoj zemlji.

Letjeti iznad cijele Bosne znači gledati je u cjelini.

Osjećati je kao dom.

Ne željeti izgubiti nijedan njen dio.

Mart je to:

odluka da preuzmemo odgovornost za svoju budućnost.

I mimo historije, različitih mišljenja i osjetljivosti koje i dalje postoje, jedna stvar ostaje univerzalna:

Svaka sloboda nosi odgovornost.

Svaki izbor ima cijenu.

Svako samoopredjeljenje zahtijeva zrelost.

Možda je danas najdublji smisao ovog dana da se zapitamo:

Jesmo li sposobni da biramo svjesno?

Jesmo li sposobni da čuvamo ono što smo izabrali?